Dosad ste već vjerojatno čuli za marke poput Unimatic, Farer, Raven, Autodromo ili Halios, marke koje zasad nisu ni blizu onima poput Rolexa ili Patek Philippe, ali definitivno mijenjaju način na koji ljudi kupuju satove.
Mnogi od nas koji danas pažljivo pratimo događanja u svijetu satova, svoje korijenje vučemo od dana kad se počeo javljati izraz „microbrands“. Dapače, razvijanje iz početnika u vjernog pratitelja odvijao se sukladno razvitku navedenog pojma. Danas se taj pojam razvio naširoko i nadaleko, ali u suštini predstavlja projekt jednog entuzijasta koji svoj proizvod nudi po povoljnijoj cijeni direktno od sebe kao proizvođača do kupca preko internet prodaje koja je zamijenila tradicionalni način poslovanja satovima.
Odmah za spomenuti je kako mnogi od niže u članku navedenih proizvođača nisu složni s time da spadaju u pojam „microbrand“. S vremenom je nekako taj pojam postao sinonim za muljatore s interneta koji pokušavaju podvaliti svoje nekvalitetne satove po principu brze zarade i povlačenja s tržišta. Svejedno, iako se mnogi slažu s prethodnom rečenicom, još uvijek misle kako je izraz „microbrand“ savršen za opisati marke o kojima će biti govora u tekstu. Čisto da se da na znanje, izabrani su proizvođači ili primjerci satova zbog svoje visoke kvalitete i entuzijazma.
U ranim danima razvijanja ovog pojma, zbilja oskudne operacije započele bi s polaganom proizvodnjom satova koji nisu dizajnirani za tek nekoliko entuzijasta, već za čitavu manju podgrupu nekog većeg pokreta. Iako ništa novo na internetu, ovo je postala čitava nova scena za satove i mnogi se još uvijek mogu prisjetiti ranijih primjeraka Timefactora „Dreadnought“ ili OCEAN7 LM-1. U kratkom vremenskom razdoblju od samo 10 godina , pokret koji je počeo s nekoliko proizvođača koji su proizvodili satove za ciljane skupine ljudi, razvio se u masovno tržište sa bezbrojnim proizvođačima koji na raznim platformama interneta pokušavaju uspjeti preko noći.
Kad mu je prije par godina postavljeno pitanje u vezi mjenjajuće prirode mikrobrendova, Jason Lim iz Haliosa odgovorio je sljedeće: „Vidio sam dva tržišta kako se razvijaju. Prvo tržište tvorili su ljubitelji već poznatih proizvođača satova poput Rolexa ili Omege koji su postajali sve otvoreniji prema kupnji mikrobrendova koji svojom kvalitetom opravdavaju cijenu. Ono drugu tržište sastojalo se od nekih novih lica u svijetu satova koji se nisu nazivali kolekcionarima ili sličnim, čak ne bi ni pokazivali neki interes u satove. Ovdje čak spadaju i oni koji su počeli tragati za satovi, eto, jer je to sada moderno ili u trendu…“
Halios se orijentirao na publiku okupljenu oko morskih aktivnosti – nautike.
U veoma sličnom tonu nastavio je Steve Laughlin iz Raven satova, prije poznatih i kao Benarus. Steve Laughlin rekao je kako se u zadnjih nekoliko godina odvija boom na tržištu mikrobrendova satova s novim proizvođačima koji nude satove po vrlo nižoj cijeni. „Utrka prema dnu“ prema njegovim riječima. Hrpa kompanija izbacuje svoje stranice po internetu s jednostavnim dizajnom i nejasnim informacijama tko stoji iza pojedine marke sata. S pojavom tolikog broja malih proizvođača na internetu i velike ribe u poslu sa satovima odlučuju se na prodaju svojih proizvoda putem interneta. Do tog je dovela spoznaja kako postoje i potrošači debelog džepa koji radije kupuju preko računala ili mobitela, spoznaja do koje se došlo pojavom mikrobrendova.
U zadnjih 10 i više godina pojavilo se mnogo proizvođača na tržištu, većina je otišla jednako brzo kako se i pojavila, prkose jedino proizvođači koji su pustili korijenje pomoću starih kolekcionara i novih lica u svijetu satova, te svih drugih između njih.
Malo ranije u tekstu dotakli smo se načina na koji mikrobrendovi prodaju svoje proizvode, kako bismo to još malo bolje razumjeli razjasniti ćemo malo detaljnije način na koji sat dolazi do svog kupca. Pri tradicionalnoj prodaji sata, proizvođač dizajnira i proizvodi sat. Obično s dijelovima sa svih strana svijeta iako na pakiranjima piše gdje je proizvedeno, to je mjesto gdje je sat sklopljen zapravo. Proizvođač tog sata ima svoju cijenu za točno taj proizvod koji se prosljeđuje prodavaču. Prodavač na tu cijenu proizvodnje dodaje njihov profit od prodaje i tako dolazimo do konačne cijene sata kojeg vidimo na policama trgovine.
U slučaju mikrobrendova stavka prodavača se preskače, taj dio jednostavno ne postoji zato što se njihovi sati kupuju, odnosno, naručuju putem interneta ili u nekim slučaju unaprijed naruče prije nego li se sat uopće proizvede. Prodaja ovakvih satova se naravno vrši s internet stranica proizvođača direktno kako bi se bilo kakva dodatna provizija izbjegla. Funkcioniranje ovakvim načinom prodaje ekvivalent je nekadašnjoj prodaji putem kataloga koji su pristizali na elektronsku poštu zainteresiranih korisnika.
U većini slučajeva, proces prodaje satova proizašlih iz pogona mikrobrendova se odvija pod dirigentskom palicom tek jednog jedinog čovjeka. Od dizajnirana, pronalaženja proizvođača dijelova, marketinga, prodaje, kontrole kvalitete, prodaje, slanja pošiljke, korisničke podrške i poslije prodajne podrške… jedna jedina osoba. S druge strane, marke poput OCEAN7, Bathys, Halios ili Benarus posjeduju modele sata koji se dokazao na tržištu i prostor za te modele se znatno proširio.
Kako se internet razvijao i gurao svoje granice krajem 2000. godine, tako su se razvijali i mikrobrendovi, mali proizvođači. Pomoću interneta dobili su pristup elektroničkom plaćanju, društvenim mrežama, digitalnim fotografijama te pristup sve široj publici entuzijasta kad su satovi u pitanju. Prijašnja potencijalna klijentela je bila mala, ali bila je i proizvodnja. Danas, ako ne nemate ambicije prema velikim brojkama, još uvijek možete napraviti nekoliko primjeraka sata za nekoliko veoma zagriženih entuzijasta.
Sa širenjem pokreta mikrobrendova, pripadajuća scena vidjela je sve. Od rasta do atrofiranja. Inovativni brendovi počeli su dobivati svoje mjesto ispod sunca tako što su primjenjivali nove spoznaje nakon svake interakcije s tržištem. Te prve godine početaka su bile formirajuće za tržište, tih nekoliko proizvođača se uspjelo izdići iznad novonastale buke i galame i pronaći stalnu, ponekad čak i rastuću klijentelu koja je htjela kupiti što god oni prodavali.
„Ponekad upitam samoga sebe što kad i ako kad dosegnemo vrhunac našeg tržišta. U jednu ruku imamo stalno rastući interes u satove, a u drugu ruku mi se čini kako se publika okupljena oko satova razvodnjava pa dobivamo širu, ali manje strastvenu publiku.“ – Bradley Price iz Autodroma.
Bacimo se na malo razmišljanje. Zadnja prepoznata faza u kojoj se i sad nalazimo je prava eksplozija markiranih satova, ovo dugujemo upravo platformama poput Kickstarter ili Crowdfunding, ali isto tako i velikom broju odvažnih entuzijasta u ovom poslu koji se profiliraju na platformama poput Facebooka ili Instagrama. Još uvijek tu i forumi drže donekli utjecaj, ali marketing i komunikacija se velikim dijelom preselilo na društvene mreže. Giovanni Moro, vlasnik relativno novog brenda na sceni – Unimatic satova prokomentirao je važnost društvenih mreža na idući način: „Možemo biti sretni što živimo u vremenu u kojemu male kompanije poput naše s budžetom od apsolutne nule, svejedno možemo govoriti za sebe i pokazati naše proizvode ogromnom broju ljudi. Ovo je nevjerojatni potencijal, nezamisliv unazad nekoliko godina.“
Pravilno je razmišljati kako ova nova scena na tržištu podrezuje tradicionalni način prodaje satova, ali to im nije ni bio cilj, njihov cilj je bila direktna komunikacija s tržištem. Isto tako, ako pogledate najnovije proizvode koje izbacuju novi mikrobrendovi koji nam iskaču po društvenim mrežama, to su većinom novi valovi postojećih Heliosa ili Ravensa, a ne sljedeći Daniel Wellington. Na ovo se osvrnuo Bradley Price: „Sve veća popularnost Kickstartera donesla nam je ogromnu eksploziju novih proizvođača. Malo njih je kvalitetno, većina ih je potpuno smeće. Kickstarter hrani fetish za novitetima i niskom cijenom ispred kvalitete i integriteta. Nažalost, kolateralna žrtva su mali proizvođači koji su povučeni u isti koš s njima, po mišljenju nekih kupaca. Ukratko, sve se toliko zakompliciralo. Mi nismo dovoljno veliki da popunimo zahtjeve očekivane od tržišta mikrobrendova, ali u isto vrijeme utvrdili smo se na tom tržištu s reputacijom i pozicijom.“
Paul Swettenham iz Farer satova: „Što se tiče mikrobrendova, čini se da su društvene mreže i direktna prodaja dovele do toga da su se nekako našli na istoj razini s većim proizvođačima. Od esencijalne je važnosti da mali proizvođači imaju trodimenzionalno poslovanje za rast na iduću razinu. To je ono u što mi vjerujemo da je potrebno za izgraditi odlični moderni trend. Brilijantna digitalna ponuda, jak proizvod, aktivnost i potjera za onim u čemu se vidite. Bez razvijanja prethodno nabrojanog istim tempom bit će veoma teško za svakoga da nadraste samog sebe, odnosno, sebe kao mikrobrenda.“
Unimatic je prepoznatljivog jednostavnog stila.
Promatrajući trenutnu industriju satova dolazi se do nekih zaključaka. Oni najjednostavniji su da su neki uspjeli prerasti naziv mikrobrenda, dok su neki totalni zapeli u tom pojmu, a neki čak i propali. Ono najzanimljivije što se iščitava iz proizašle situacije je kako su se već postojeće tradicionalne marke satova prilagodile prodaji putem interneta po uzoru na mikrobrendove. Izgleda kako se i stari pas da naučiti nove trikove!